Iako se klinički mnogo koriste i stručnjaci uglavnom izvještavaju o pozitivnim učincima socijalnih priča, istraživački se još pokušava utvrditi njihova učinkovitost. U Hrvatskoj je dosad provedeno nekoliko istraživanja kojima je cilj bio ispitati utjecaj upotrebe socijalnih priča na socijalnu interakciju kod djece sa PSA-om (Jančec i sur., 2016), učinkovitost socijalnih priča u smanjivanju nepoželjnih ponašanja također kod djece sa PSA-om (Lešković, 2016) te učinkovitost u smanjivanju nepoželjnih ponašanja i uspostavljanju socijalno poželjnih ponašanja kod poremećaja socijalne komunikacije (Zaninović, 2017). Sva istraživanja su pokazala učinkovitost socijalnih priča u smanjivanju nepoželjnih ponašanja te značajno bolje rezultate u učinkovitosti i kvaliteti socijalnih interakcija te odgovorljivosti na socijalne interakcije. Problem s kojim se brojni znanstvenici susreću pri izučavanju socijalnih priča jest da većina istraživanja uključuje istraživačke nacrte na pojedincu koji imaju nisku vanjsku valjanost. Tako je, primjerice, u pregledu istraživanja na temu socijalnih priča (Reynhout i Carter, 2006) analizirano ukupno 16 istraživanja. Analiza je pokazala da je 12 od 16 obuhvaćenih istraživanja, koja su koristila socijalne priče napisane prema pravilima koje je definirala Carol Gray, obuhvaćalo istraživački nacrt na pojedincu. Istim pregledom istraživanja utvrđeno je da je gotovo 15 istraživanja imalo za sudionike osobe s poremećajem iz spektra autizma, a samo jedno istraživanje sudionike s drugim razvojnim teškoćama. Zaključno se može reći da, iako posljednjih 20 godina postoji povećan interes i za kliničku upotrebu i za istraživanja učinkovitosti socijalnih priča, te mnogo dokaza o učinkovitosti socijalnih priča, predstoje nova istraživanja sa snažnijim nacrtima i nacrtima koji osim socijalne priče ne uključuju i druge intervencije, što je u dosadašnjim istraživanjima često slučaj, te je istraživačima teško zaključiti čemu točno pripisati promjenu u ponašanju. Naposljetku, valja imati na umu da je odabir najprikladnijih intervencija vrlo složen proces na koji utječu različiti čimbenici: a) dokaz o učinkovitosti intervencije; b) procjena stručnjaka i odlučivanje na temelju dostupnih podataka; c) evaluacije i sklonosti obitelji (uključujući i pojedince sa PSA-om); d) kapacitet stručnjaka da provede intervenciju (National Autism Center, 2015, Steinbrenner i sur., 2020).