Tradicionalno, socijalne priče su pisane u formi teksta, međutim, u novije vrijeme sve se više koriste druge inovativne strategije prilikom stvaranja socijalnih priča (videosnimke, audiosnimke, fotografije i sl.) (Bledsoe, Myles i Simpson, 2003; Rogers i Myles, 2001). U izradi socijalnih priča koriste se grafički simboli i vizualni podražaji. Gray (2010) naglašava važnost vizualnog podražaja kako bi se kroz vizualnu podršku istaknule i sažele informacije te unaprijedilo razumijevanje. Prvotno se smatralo da slike i različite ilustracije mogu biti distraktibilne za osobu te da osoba ponekad može imati pogrešnu interpretaciju situacije temeljem slike/ilustracije (Gray i Garand, 1993). No, istraživanja su pokazala da je uključivanje slika u socijalnu priču povezano s većim uspjehom (Kokina i Kern, 2010, prema Hutchins, 2012) te je dodatna potpora u vidu strategija koje su se već pokazale kao uspješne (videomodeliranje, vizualni rasporedi i sl.) dobrodošla kako bi ishodi bili bolji te se unaprijedilo razumijevanje, sudjelovanje i interes.

U kreiranju socijalnih priča važne su dvije komponente: 1) omogućiti djetetu da socijalnu priču čita samo ili da mu čita bliska osoba i 2) osigurati da socijalna priča bude prezentirana na djetetu prihvatljiv način (videomodeliranje ili audiosnimka) kako bi se osiguralo održavanje djetetove motivacije na razini koja podržava učenje (Jančec, Šimleša i Fey Škrinjar, 2016). U niže navedenom primjeru (Slika 2) prikazani su dijelovi iz socijalne priče Čekanje u redu koja se nalazi u besplatno dostupnoj aplikaciji MULTI-SKLAD Ponašalica.