Top

10.5 Skupine razvojnih teškoća u kojima se pokazala učinkovitost socijalnih priča

  /    /  10.5 Skupine razvojnih teškoća u kojima se pokazala učinkovitost socijalnih priča

Iako su osmišljene za djecu sa PSA-om, kasnija istraživanja potvrdila su njihovu učinkovitost i kod djece s drugim razvojnim teškoćama (Haggerty i sur., 2005; Toplis i Hadwin, 2006) te kod djece bez razvojnih teškoća (Benish i Bramlett, 2011). Djeca i osobe sa PSA-om, s obzirom na svoja obilježja koja se odnose na kognitivnu nefleksibilnost i stereotipnost u mišljenju i ponašanju, ponekad bolje reagiraju na socijalne priče od osoba tipičnog razvoja ili od osoba s drugim tipom razvojnih teškoća. Ako usvoje određeno pravilo koje se provlači kroz socijalnu priču, tada su se upravo zbog navedenih obilježja sklona jako striktno držati navedenih pravila, te je time i uspješnost socijalne priče veća. Primjerice, dječak koji je pokazivao teškoće s čekanjem u redu za užinu, nakon što je uslijed izlaganja socijalnoj priči naučio čekati u redu bez izražavanja nepoželjnih ponašanja, toliko se stereotipno držao navedenog pravila da je svakom djetetu koje negoduje ponavljao navedeno pravilo koje se odnosi na vještine čekanja u redu. Upravo zbog spomenute rigidnosti u ponašanju nekih skupina preporučuje se korištenje fleksibilnih izraza (“ponekad”, “uglavnom“, „često“) umjesto nefleksibilnih („uvijek“ i „nikad“) (Hutchins, 2012; Goodman-Scott i Carlisle, 2015).

Kad je u pitanju uzrast osoba za koje se osmišljavaju socijalne priče, pokazala se veća učinkovitost kad se provode s djecom nego s adolescentima i odraslima (Rodriguez, Pastor-Cerezuela, Tijeras-Iborra i Inmaculada Fernandez-Andres, 2019).

Veličina slova
Visoki kontrast