U znanstveno-istraživačkoj zajednici više se ne postavlja pitanje je li rana intervencija učinkovita. Istraživanja koja su 90-ih godina donijela odgovor na to pitanje pripadaju istraživanjima tzv. prve generacije (Guralnick, 2011). Ta su istraživanja većinom uključivala djecu s intelektualnim  teškoćama i njihove obitelji. Njima se ukazivalo na mogućnost rane intervencije kako bi se umanjila razvojna odstupanja koja su se inače javljala kada djeca nisu bila uključena u programe rane intervencije. Istraživanja tzv. druge generacije više se ne bave dokazima o učinkovitosti rane intervencije već trebaju odgovoriti na pitanje što je točno učinkovito, za koju djecu i pod kojim uvjetima.