Integrirani, holistički pristup ljudskom funkcioniranju temelj je Međunarodne klasifikacije funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja (engl. International Classification of Functioning, Disability and Health, skraćeno ICF) Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 2007). Svrha ove klasifikacije je osigurati jedinstven i standardiziran jezik te okvir za opis zdravlja i stanja u vezi sa zdravljem. Područja koja sadrži ICF mogu se sagledati kao zdravstvena te kao područja povezana sa zdravljem, kao što su rad i obrazovanje. Funkcioniranje obuhvaća sve tjelesne funkcije, aktivnosti i sudjelovanje, dok je onesposobljenost/invaliditet krovni pojam za oštećenja, ograničenja aktivnosti ili ograničenja u sudjelovanju. Tu su još i čimbenici okoliša koji su u interakciji sa svim tim komponentama. Na Slici 1 prikazane su sastavnice ICF-a i njihovi međuodnosi. ICF obuhvaća sve njih i omogućuje identificiranje i praćenje komponenata funkcioniranja, invaliditeta i zdravlja pojedinca na različitim područjima (SZO, 2010).
Zbog ograničenja u prikazu područja funkcioniranja i invaliditeta djece i mladih u prva dva desetljeća života 2007. godine objavljena je inačica ICF-a za djecu i mlade – ICF-CY (WHO, 2007). Prema ICF-CY-u funkcioniranje obuhvaća univerzalna ljudska iskustva koja se mogu klasificirati prema područjima tjelesnih funkcija i struktura, aktivnosti i sudjelovanja u ulogama i situacijama te čimbenicima okoliša. Ovaj pristup promatra interakciju djeteta sa zdravstvenim poteškoćama i okoline kroz biopsihosocijalni model. Područje tjelesnih funkcija uključuje opće mentalne funkcije i funkcije govora te strukture kao što je živčani sustav uključen u proizvodnju glasa i govora. Područje aktivnosti i sudjelovanja pokriva dimenzije učenja i primjene znanja, opće zadatke i zahtjeve, komunikaciju, mobilnost i samopomoć. Područje okoline uključuje čimbenike koji mogu imati ometajuću ili olakšavajuću ulogu za izvedbu djeteta te uključuje pristup komunikacijskim pomagalima i dostupnost komunikacijskog partnera. Uključeni su i osobni čimbenici kao kontekstualni faktor (Simeonsson, Björck-Åkessön i Lollar, 2012).
Definiranje kodova i kvalifikatora osnovna je svrha ICF-CY-a, a time je oblikovan standardni jezik multidisciplinarnih praksa. Kodovi ICF-CY-a koji su od posebne važnosti za dobivanje sveobuhvatne slike o djetetovu komunikacijskom funkcioniranju prikazani su u Tablici 1. Kodovi ICF-CY-a mogu dati profil koji se fokusira na funkcioniranje, osobito sudjelovanje, uključujući čimbenike koji posreduju između kapaciteta i izvedbe. ICF-CY se može koristiti za razlikovanje tih dimenzija i prikazati funkcioniranje djeteta kojem je potrebna potpomognuta komunikacija, te njegove obitelji, proksimalnog okruženja obitelji, aktivnosti svakodnevnog života (kod kuće i u odgojno-obrazovnoj ustanovi) kao okvira za individualiziranu intervenciju.
Tablica 1. Klasifikacijski kodovi i kvalifikatori ICF-CY-a povezani s komunikacijom (Simeonsson i sur., 2012)
