Cilj je procjene čimbenika za upotrebu potpomognute komunikacije omogućiti najučinkovitiju komunikaciju u različitim komunikacijskim okruženjima i situacijama (Rush i Celling, 2010). Sveobuhvatna procjena i preporuka odgovarajuće metode potpomognute komunikacije odlučujući su čimbenici u uspješnosti intervencije za djecu sa složenim komunikacijskim potrebama. Različiti su čimbenici uključeni u taj proces: heterogenost potencijalnih korisnika, velika količina informacija koje se moraju prikupiti i integrirati, brze promjene u tehnologiji, manjak visokokvalitetnih, na dokazima utemeljenih istraživanja o metodama i rezultatima procjene (Lund, Quach, Weissling, McKelvey i Dietz, 2017). U Tablici 2 prikazane su uobičajene sastavnice procjene korisnika za upotrebu potpomognute komunikacije.
Tablica 2. Uobičajene sastavnice procjene potpomognute komunikacije (Rush i Celling, 2010)
| Povijest slučaja | – medicinski status i povijest, obrazovanje, zanimanje, kulturno i jezično podrijetlo – prošlo i trenutačno korištenje sustava potpomognute komunikacije, uključujući motivaciju za korištenje – prognoza progresije bolesti, ako je moguće |
| Ekološki inventar (engl. ecological inventory) | – trenutačne komunikacijske sposobnosti i potrebe – komunikacijske sposobnosti u odnosu prema vršnjacima – komunikacijske potrebe i sposobnosti u odnosu prema ostalim dionicima djetetovog života – komunikacijske potrebe djeteta koje se očekuju u budućnosti |
| Samoizvješće | – uspjeh u funkcionalnoj komunikaciji – teškoće u komunikaciji i utjecaj na pojedinca i obitelj/skrbnika i ostalih dionika djetetovog života – motivacija i doživljaj sebe kao uspješnog komunikacijskog partnera – konteksti zabrinutosti (npr. društvene interakcije, poslovne aktivnosti) – jezik (jezici) koji se koriste u kontekstu zabrinutosti – ciljevi i sklonosti pojedinca |
| Senzoričko/perceptivni status | – veličina, vrsta, položaj simbola, kao i opcije ulaza i izlaza jezika – vid: oštrina vida, vizualno polje, okulomotorika, osjetljivost na svjetlo, percepcija boja, cerebralno oštećenje vida – sluh: funkcionalna upotreba sluha, standardna procjena sluha |
| Pozicioniranje/ pristup | – optimalan položaj za sjedenje i pozicioniranje, kao i motoričke sposobnosti potrebne za pristup: utvrđivanje pravilnog položaja, premještanje, ergonomija, montiranje, mobilnost, raspon pokreta, fina i gruba motorika – dio tijela i aktivnost koji će se koristiti za uključivanje uređaja: ruke, lakat, glava, glas, oči, noga, koljeno, stopalo – kvaliteta i orijentacija funkcionalnog pokreta: raspon pokreta, doseg, frekvencija pokreta, snaga potrebna za aktivaciju uređaja, postojanje refleksnih reakcija – karakteristike ulaznih uređaja: vrsta uređaja, veličina ekrana (uređaja), težina uređaja, osjetljivost (potrebna snaga za aktivaciju), povratna informacija (taktilna, vizualna, auditivna), odabir metode odabira i aktivacije (izravan odabir, pretraživanje, kodiranje) |
| Procjena kognitivnih sposobnosti | – pamćenje, pažnja, umor, sposobnost obrade informacija, rješavanje problema i izvršne funkcije u kontekstu funkcionalne upotrebe potpomognute komunikacije |
| Jezično-govorna procjena | – ekspresivne i receptivne sposobnosti, uključujući komunikacijsku namjeru – trenutačna sredstva komunikacije i njihova učinkovitost (verbalna i neverbalna) – veličina rječnika i vrste riječi (koristi se i razumije) – kombinacije riječi i gramatički oblici (koji se razumiju i koji se koriste) – sposobnost praćenja naredbi – sposobnost odgovora na DA-NE pitanja – sposobnost ispravnog pokazivanja objekata, riječi i slika – procjena čitanja i pisanja (na odgovarajućoj razini za pojedinca) |
| Procjena socijalne komunikacije | |
| Igra | |
| Procjena simbola | – sposobnost korištenja različitih značajki simbola kako bi se zadovoljile trenutačne i buduće komunikacijske potrebe (npr. davanje zahtjeva, odgovaranje na pitanja, prosvjedovanje, komentiranje itd.), uključujući vrstu simbola (npr. objekti, slike, slova, tiskani tekst i/ili kombinacija) – veličina simbola – veličina polja (npr. broj simbola na zaslonu) – organizacija prikaza |
| Procjena podudarnosti značajki (eng. features-matching assessment) | – odgovarajuće značajke sustava potpomognute komunikacije • mogućnost izražavanja niza komunikacijskih funkcija • sposobnost korištenja u različitim okruženjima i s različitim partnerima • vrsta i broj simbola • vrsta značajki prikaza i prikaza (npr. boja nasuprot crno-bijeloj; statična ili dinamička; hibridna) • vrsta unosa (izravan i neizravan odabir) • izlaz (vrsta govora, glas) • mogućnosti za tjelesno pozicioniranje i potreba za dodatnom opremom (npr. sklopke) • prenosivost • sposobnost modificiranja kako bi se omogućile promjene u komunikacijskim sposobnostima i potrebama • sposobnost motiviranja pojedinca i obitelji i ostalih članova zajednice za upotrebu • dostupnost i jednostavnost održavanja (tehnička podrška) |
| Identifikacija okolinskih facilitatora i prepreka | Facilitatori (npr. sposobnost i spremnost za korištenje sustava potpomognute komunikacije, podrška obitelji, motivacija za komunikaciju, tehnološko znanje/sposobnosti korisnika,obitelji i ostalih članova zajednice) Prepreke (motivacija, doživljaj sebe kao uspješnog komnikacijskog partnera, npr. smanjeno povjerenje u komunikaciju, kognitivni nedostatak, vizualna i motorička oštećenja, neprihvaćanje invaliditeta i/ili potpomognute komunikacije, ograničenja u mogućnosti sustava, ograničenja položaja i pozicioniranja u različitim sredinama, vještina odabira optimalnih metoda potpomognute komunikacije u odnosu na konkretnu situaciju) |
| Komunikacijski partner (informacije se prikupljaju opažanjem i kroz intervju) | Postoje li partneri koji prepoznaju i priznaju potrebu za potpomognutom komunikacijom i odgovarajuće pozicioniranje? Postoje li partneri koji imaju vještine i mogućnost da pomognu u postavljanju ili programiranju uređaja? Jesu li očekivanja komunikacijskih partnera u skladu s ciljem i realna? |
Procjenu i pronalazak odgovarajućih rješenja asistivne tehnologije treba promatrati kao složen postupak. Pri određivanju individualnih potreba osobe, nužno je uzeti u obzir i psihosocijalne čimbenike koji utječu na komunikacijske kompetencije osoba sa složenim komunikacijskim potrebama (Light, Arnold i Clark, 2003), o kojima će se više govoriti u jednom od sljedećih odjeljaka. Tako se, primjerice, kao bitni psihosocijalni čimbenici izdvajaju: a) motivacija potencijalnog korisnika potpomognute komunikacije; b) stav prema komunikacijskim mogućnostima osoba sa složenim komunikacijskim potrebama, kako same osobe, tako i njezine okoline; c) samopouzdanje osobe sa složenim komunikacijskim potrebama; d) uvjerenje okoline da osoba može biti uspješna u komunikaciji; e) fleksibilnost (prilagodljivost) osobe sa složenim komunikacijskim potrebama u odnosu na zahtjeve komunikacijskih interakcija kao i na komunikacijske barijere (Light i sur., 2003).
U istraživanju Webba i suradnika (2019) prikazani su čimbenici koje stručnjaci smatraju neophodnima u procesu donošenja odluke o metodama i pomagalima potpomognute komunikacije za djecu. Kognitivne sposobnosti te sposobnosti učenja, jezika i komunikacije procijenjene su važnijima od motoričkih sposobnosti. Međutim, motorička sposobnost pristupa uređaju ima važnu ulogu. Receptivni i ekspresivni jezik te sposobnost komunikacije uz pomoć potpomognute komunikacije i razina učenja imaju veću važnost od vještine pismenosti i stupnja obrazovanja. Iskustvo s korištenjem potpomognute komunikacije može biti naporno, sporo te psihički i kognitivno zahtjevno, te je važna djetetova odlučnost i upornost. Također, predlaže se smanjenje napora u korištenju metode (npr. uvođenje niskotehnoloških oblika, poput komunikacijskih knjiga) kako bi se kod djece potaknula želja i spremnost za daljnje korištenje potpomognute komunikacije. Pokazalo se također da podrška komunikacijskih partnera ima veliku ulogu u kontinuiranom korištenju metoda potpomognute komunikacije. Koliko je značajna uloga partnera, potvrđuje podatak iz literature, prema kojem se osam od deset najčešćih razloga za napuštanje metode potpomognute komunikacije povezuje s nedovoljnom kompetentnosti komunikacijskog partnera i nedostatnoj podršci (Johnson, Inglebret, Jones i Ray, 2006).