Potpomognuta komunikacija najšire se određuje kao skup postupaka i načina pomoću kojih se komunikacijske vještine pojedinca unapređuju za funkcionalnu i učinkovitu komunikaciju (American Speech-Language-Hearing Association, 2020). Može podrazumijevati potpunu zamjenu za komunikaciju govorom, primjerice kada osoba komunicira isključivo elektroničkim uređajem za sintezu govora, a može sadržavati postupke i metode koje služe kao nadopuna nedovoljno razvijenom govoru.

Sustav potpomognute komunikacije uključuje sve elemente koji čine korisnikov komunikacijski alat. To može obuhvaćati personalizirani skup simbola, komunikacijske knjige i uređaj s glasovnim izlazom ili sintezom govora, poput specijaliziranih tableta, kao i način na koji se simboli i uređaji upotrebljavaju zajedno s drugim oblicima komunikacije, kao što su gesta, vokalizacija i, ovisno o korisnikovim mogućnostima, tekst. Vezano uz sva spomenuta komunikacijska sredstva i oblike, važno ja naglasiti kako u kontekstu potpomognute komunikacije ne postoje generički oblici koji će biti primjenjivi svim kandidatima za potpomognutu komunikaciju. Suprotno tome, zahtijeva se pažljiva personalizacija pojedinom korisniku s obzirom na njegove sklonosti/interese, potrebe, sposobnosti i sve ostale čimbenike, o kojima će se više govoriti u poglavlju o procjeni korisnika potpomognute komunikacije za uvođenje primjerenih metoda poticanja komunikacije (9. poglavlje).

Posljednjih godina sve se više upotrebljava termin složene komunikacijske potrebe koji se odnosi na široku skupinu korisnika koji ne mogu ostvariti svoje komunikacijske potrebe na uobičajen način uslijed različitih razloga (Beukelman i Mirenda, 2013). Iacono i Johnson (2004) pojašnjavaju da složene komunikacijske potrebe podrazumijevaju narušenu razumljivost govora, teškoće jezičnoga razumijevanja te ograničene semantičke ili sintaktičke sposobnosti. Kod djece koja imaju složene komunikacijske potrebe postoji rizik za razvoj brojnih područja: a) funkcionalna komunikacija; b) razvoj govora; c) jezični razvoj; d) kognitivni razvoj; e) razvoj pismenosti; f) socijalno uključivanje; g) pristup obrazovanju; h) kvaliteta života (Drager, Light i McNaughton, 2010). Iz navedenog je vidljivo da je komunikacija ključna za uspješan razvoj ostalih područja, kao što su socijalno uključivanje ili kvaliteta života.