Mnoga djeca koja ne mogu komunicirati govorom razvijaju predsimboličke načine komuniciranja koje mogu razumjeti ili opažati samo osobe koje skrbe o njima. Važno je da pružatelji usluga polaze od pretpostavke da sva djeca komuniciraju. Najbolje prakse za predsimboličke komunikatore uključuju rad sa skrbnicima na stvaranju sveobuhvatnog sažetka djetetovih metoda neverbalne komunikacije te dijeljenje tih metoda s većim brojem osoba kako bi dijete moglo ostvariti uspješne komunikacijske interakcije s više osoba i u više različitih okruženja. Na kraju, planovi intervencija osmišljeni za podučavanje novih komunikacijskih metoda trebaju se rukovoditi najboljim interesima djeteta i temeljiti na porukama komuniciranima uz primjenu neverbalnih metoda.