Top

4. INTERVENCIJE POTPOMOGNUTE KOMUNIKACIJE ZA OSOBE NA RAZINI PREDSIMBOLIČKE KOMUNIKACIJE

  /  4. INTERVENCIJE POTPOMOGNUTE KOMUNIKACIJE ZA OSOBE NA RAZINI PREDSIMBOLIČKE KOMUNIKACIJE

Patricia Politano (prijevod s engleskog jezika Saša Šegrt)


„Sve dok su ljudi smatrali moj mozak beskorisnim, a izraze mog lica i zvukove koje sam proizvodila besmislenima, bila sam osuđena biti bez glasa.” (Sienkiewicz-Mercer i Kaplan, 1989).

U svojoj autobiografiji, Dižem pogled da kažem da Ruth Sienkiewicz-Mercer, zagovaračica prava osoba s invaliditetom, objašnjava da je usprkos njezinoj snažnoj želji za komunikacijom, njezin uspjeh u komunikaciji potpuno ovisio o vještinama drugih, njihovoj spremnosti da komuniciraju na alternativne načine te, najvažnije, o očekivanjima koje su imali o njoj. U dojenačkoj dobi Ruth je oboljela od epilepsije i pretrpjela oštećenja motoričkog korteksa u mozgu. Izgubila je sposobnost upravljanja udovima i mišićima uključenima u proizvodnju govora. Nakon što se roditelji više nisu mogli brinuti o njoj, smještena je u javnu ustanovu u kojoj osoblje nije poznavalo ni nju ni način na koji ona komunicira. U takvom okruženju nitko nije ni pokušao komunicirati s njom. Prema njezinu svjedočenju, osoblje je smatralo da su njezini znakovi „da” i „ne” tek „besmislene geste”, a ona „nije imala načina da im priopći bilo što drugo”.

Nažalost, iskustvo koje Ruth opisuje nije potpuno jedinstveno. Većina osoba koje koriste metode potpomognute komunikacije svjedoči da drugi često podcjenjuju njihove sposobnosti i ne znaju kako komunicirati s njima. Vještine i znanja komunikacijskih partnera imaju ključnu ulogu za uspjeh interakcija u komunikaciji. To je osobito istina kad je riječ o osobama koje su tzv. predsimbolički komunikatori

Veličina slova
Visoki kontrast