Iako je vizualna podrška zbog svog vizualnog modaliteta utkana u sve oblike potpomognute komunikacije, ona zbog svojih obilježja nadilazi svijet komunikacije i svijet razvojnih teškoća – vizualna podrška sveprisutna je u životima ljudi i olakšava svakodnevno snalaženje i funkcioniranje svima, a ne samo osobama s teškoćama. Primjerice, većina ljudi sastavlja popis namirnica kao podsjetnik za kupnju u trgovini i unosi zaduženja u kalendare kako bi se sjetila budućih važnih događaja. Također, kako bi lakše usustavili neka znanja i definirali međusobni odnos pojava, izrađuju grafikone, tablice i različite shematske prikaze. Vrlo brižni roditelji djetetu koje je krenulo u školu, a još ne zna čitati, pomažu da se lakše snalazi u dnevnom i tjednom rasporedu tako da mu za pojedine predmete umetnu grafičke simbole koji će mu pomoći da zna koje predmete ima taj dan u školi i sl. Takvi vizualni rasporedi podrazumijevaju slijed događaja ili aktivnosti prikazan u slikama koje osobama olakšavaju razumijevanje onoga što slijedi (Slika 7). Pri izradi vizualnih rasporeda mogu se koristiti fotografije, simboli ili, za osobe koje čitaju, tekst. Spomenutim primjerom htjelo se naglasiti kako je uloga vizualne potpore bezuvjetno olakšavajuća te u mnogo slučajeva samo privremena podrška koja se ukida kad se pronađe drugi mehanizam snalaženja – u slučaju spomenutog prvašića, kada ovlada čitanjem.

Vizualna podrška komunikaciji i učenju djece i osoba s teškoćama u razvoju nije posljednje utočište kojemu treba pribjeći kad teškoće postanu takve da značajno ometaju nošenje pojedinca sa svakodnevnim zahtjevima u obitelji, vrtiću, školi i sl. Dapače, vizualna podrška preporučuje se čim se uoči da dijete brže i bolje usvaja informacije prezentirane vizualnim putem, ako to smatra više stručnjaka koji su u doticaju s djetetom te ako dijete reagira bolje na podražaje prezentirane uz dodatni vizualni modalitet u odnosu na samo auditivni (Cohen i Gerhardt, 2016). Iz navedenoga se može iščitati da za potkrepljivanje auditivnog modaliteta vizualnim nije nužno postojanje značajnih razvojnih teškoća dočim i dijete s blažim teškoćama (uvjetno rečeno) bolje funkcionira ako mu se osigura dodatni modalitet za upamćivanje informacija, povećanje motivacije i sl.