Kad se dijete podučava potpomognutoj komunikaciji, cilj ga je naučiti novim načinima prenošenja poruka. Ti novi načini trebaju biti takvi da ih komunikacijski partneri lako mogu razumjeti, a dijete lako koristiti. Preporuka je da se podučava jedna po jedna poruka, koja se treba ciljano izabrati. Djeca najuspješnije uče nove komunikacijske metode kad su motivirana za komunikaciju. Stoga je potrebno savjetovati se s djetetovim skrbnicima i/ili pogledati poruke u komunikacijskom rječniku kako bi se odredilo za koju je poruku dijete najviše motivirano. Kod neke djece to će biti zahtjev za određenom vrstom aktivnosti ili stimulacije (npr. omiljena hrana, skakanje, ljuljanje, glazba). Kod druge to može biti privlačenje pažnje omiljene osobe i interakcija s njom, a treća pak mogu biti najviše motivirana da nešto odbiju ili kontroliraju kad neka aktivnost prestaje.

Istraživanja također pokazuju da je i izravno podučavanje, kao metoda potpomognute komunikacije, uspješno. Jedna od strategija za izravno podučavanje uključuje strukturiranu igru kojom se potiče neki zahtjev. Preciznije, odgajatelj ili stručnjak će:

• početi aktivnost koja pobuđuje veliko zanimanje (npr. puhanje mjehurića);
• iznenada prekinuti aktivnost (kada je dijete snažno uključeno u nju);
• čekati da dijete pokaže želju za još (mjehurića);
• potaknuti dijete da priopći poruku korištenjem metode potpomognute komunikacije (npr. dotakne simbol mjehurića).

Kroz proces učenja, kako dijete postupno ovladava novom vještinom, podrška odrasle osobe se smanjuje. U početku, stručnjak  će možda rukom pomagati djetetu da dotakne određeni simbol ili predmet povezan s aktivnošću. Kasnije će odgađati pomoć ili oslabiti podršku djetetu – blagim dodirom djetetova lakta i/ili osvjetljavanjem željenog simbola.