Top

3. KLJUČNA OBILJEŽJA POTPOMOGNUTE KOMUNIKACIJE U RANOJ INTERVENCIJI

  /  3. KLJUČNA OBILJEŽJA POTPOMOGNUTE KOMUNIKACIJE U RANOJ INTERVENCIJI

Monika Rosandić Grgić i Jasmina Ivšac Pavliša


Djeci rane dobi koja imaju složene komunikacijske potrebe i njihovim obiteljima važno je osigurati primjerene oblike podrške u okviru rane intervencije jer pravovremeno uključivanje u sustav rane intervencije pospješuje kasnije socijalno uključivanje, povećava produktivnost u društvu i smanjuje stres u obitelji (Guralnick, 2005).

Metode potpomognute komunikacije koje se uvode u ranoj dobi omogućuju razvoj funkcionalne komunikacije, stvaraju temelje za usvajanje pismenosti, pospješuju socijalno uključivanje, povećavaju neovisnost u vještinama svakodnevnog života i povećavaju kvalitetu života (Drager, Light i McNaughton, 2010). Zbog svega navedenog nužno je da programi rane intervencije predvide usluge potpomognute komunikacije tako da bi stručnjaci osnažili obitelj djeteta koje ne može učinkovito komunicirati govorom  te podučili njegovu okolinu kako mu pružiti podršku za upotrebu gesta, grafičkih simbola ili tehnologije u izražavanju svakodnevnih potreba, želja, znanja i osjećaja.    

Kao što je rečeno u prethodnom poglavlju, tehnološka sredstva postupno počinju prevladavati u različitim intervencijskim pristupima. Mnoge su njihove prednosti i inovativne mogućnosti već naglašene, no bitno je educirati se i razviti kritičan stav – naime, nije tehnologija tȃ koja omogućuje razvoj komunikacije – precizno razrađeni metodički principi za upotrebu potpomognute komunikacije integrirani u znanstveno utemeljene pristupe alati su koji su nužni da bi osoba s komunikacijskim teškoćama imala koristi od tehnologije. Dakle, nabavljanje tehnološkog uređaja samo je jedan kotačić (često ne najvažniji) u mehanizmu poučavanja komunikacije (Blischak i Ho, 2000). Na potrebnu dozu opreza, kritičnosti i zadrške upućuje literatura, ali i osobna klinička iskustva u radu koja su potvrdila da roditelji često tragaju za sredstvom, uspiju pribaviti potrebne financijske za uređaj i kad pomisle da je najvažnije odrađeno, za njih intervencijski put tek počinje.

Stručnjaci koji promiču potpomognutu komunikaciju nerijetko citiraju sljedeću tvrdnju: “Što se dogodi kada se u istoj prostoriji nađu dijete i računalo? Ništa posebno.” Ona zapravo naglašava ključnu ulogu stručnjaka i komunikacijskih partnera koji trebaju upravljati procesom procjene odnosno korištenja asistivne tehnologije (Bean, 2017). Da bi se metode potpomognute komunikacije uspješno provodile, treba jako dobro znati kako odabrati primjereno komunikacijsko sredstvo, kako omogućiti razvoj komunikacijskog i jezičnog razvoja te kako potpomognutu komunikaciju integrirati u svakodnevni život (Slika 1). Glavna načela u primjeni potpomognute komunikacije u ranoj intervenciji uključuju: a) roditelje kao važne članove tima; b) primjenu potpomognute komunikacije u svakodnevnim rutinama; c) pomagala koja su jednostavna i prilagodljiva za korištenje; d) mogućnost nabavljanja uređaja te podrške za njihovo korištenje; e) timsku procjenu i intervencije s roditeljima kao važnim dionicima; f) izradu individualnih obiteljskih planova podrške; g) strategiju koja potiče učenje i samostalnost; h) mogućnost trajnog usavršavanja stručnjaka o upotrebi i dobrobiti potpomognute komunikacije (Drager i sur., 2010).

Primjena potpomognute komunikacije u svakodnevnim rutinama (roditelji odabiru simbole za komunikacijski predložak te ih koriste u situaciji hranjenja djeteta)
Slika 1. Primjena potpomognute komunikacije u svakodnevnim rutinama (roditelji odabiru simbole za komunikacijski predložak te ih koriste u situaciji hranjenja djeteta)

Veličina slova
Visoki kontrast