Top

10.1 Uloga socijalnih priča

  /    /  10.1 Uloga socijalnih priča

Intervencija koja uključuje socijalne priče je u okviru istraživanja znanstvene utemeljenosti promatrana kao zasebna intervencija isto kao i Komunikacija putem razmjene slika (PECS), videomodeliranje ili uporaba različitih uređaja. Socijalne priče se kod djece rani dobi u pravilu predstavljaju multimodalno, uz vizualnu podršku ili u okviru pojedine aplikacije uparene sa zvučnim zapisom te su direktno povezane s razumijevanjem različitih socijalnih situacija i razinom jezičnog razumijevanja. Upravo iz navedenih razloga autori se odlučuju socijalne priče uvrstiti kao zasebno poglavlje unutar udžbenika.

Socijalne priče pripadaju skupini bihevioralnih intervencija te koriste kombinaciju vizualne i verbalne podrške (O’Hara, 2010). To su pažljivo napisane individualizirane priče za usvajanje određenog socijalnog pravila (Gray i Garand, 2003). One opisuju konkretnu situaciju i tumače društvene signale, perspektivu drugih te predlažu primjeren odgovor na ponašanje u određenoj situaciji (Reynhout i Carter, 2007). Pružaju informaciju o tome što ljudi u određenoj situaciji rade, misle ili osjećaju te ističu određenu vještinu koju osoba treba poboljšati. Cilj socijalnih priča jest podijeliti točne socijalne informacije koje bi trebale dovesti do primjerenog odgovora osobe s teškoćama u razvoju (Gray i Garand, 1993).

One mogu služiti osobama s teškoćama u razvoju u razvijanju znanja o zahtjevnim socijalnim situacijama (primjerice čekanje u redu), kao i u učenju novih vještina (primjerice vještina pranja ruku). Mogu biti pisane tako da zahvate problem/potrebe pojedinca (primjerice grizenje drugih osoba) ili potrebe cijele jedne skupine (primjerice primjereno ponašanje tijekom ručka). Socijalne priče često se kreiraju kako bi se smanjila agresivna i ostala nepoželjna ponašanja pojedinca (Kuoch i Mirenda, 2003). Također, putem socijalnih priča mogu se poticati poželjna ponašanja pojedinca (Delano i Snell, 2006), svladavati različite funkcionalne vještine (Hagiwara i Myles, 1999) te učiti o mogućnosti izbora (Barry i Burlew, 2004).

Veličina slova
Visoki kontrast