Kako bi se naglasio značaj multimodalnosti u potpomognutoj komunikaciji, još jednom će se posebno mjesto u udžbeniku posvetiti ovom načelu. Procjena odgovarajućih rješenja asistivne tehnologije uključuje pronalaženje i oblikovanje netehnoloških, niskotehnoloških i visokotehnoloških alata koji se međusobno ne isključuju. Potpomognuta komunikacija je totalna komunikacija, multimodalna, pa je tako treba i promatrati.

Različite situacije zahtijevaju različite modalitete i alate potpomognute komunikacije. Tako npr. osoba može razgovarati s prijateljima o tome kako je provela vikend ili komunicirati online koristeći visokotehnološko komunikacijsko pomagalo, u posjetu zoološkom vrtu može koristiti niskotehnološko pomagalo, komunikacijsku knjigu, a tijekom kupanja (u kadi) komunikacijske kartice. Sve navedeno osoba najčešće kombinira s prirodnim oblicima komunikacije kao što su geste, mimika, vokalizacija i slično. Ovisno o zahtjevima komunikacijskih situacija, osoba odabire sredstva za koja procijeni da će joj najlakše omogućiti učinkovitost i uspjeh u komunikaciji. Odabir optimalnih sredstava i alata potpomognute komunikacije mijenja se i u odnosu na komunikacijske partnere. Primjerice, netko može sa svojim prijateljem razgovarati koristeći visokotehnološko komunikacijsko pomagalo oblikujući složene rečenične iskaze kao i gestu, mimiku i vokalizaciju; isto ovo pomagalo može koristiti i u formalnim komunikacijskim interakcijama s nepoznatom osobom dok, primjerice, prilikom hranjenja može razgovarati s njegovateljem uz pomoć komunikacijske knjige, a prilikom obavljanja higijene s medicinskom sestrom – gestama, mimikom i vokalizacijom. 

Ako je osoba koja koristi potpomognutu komunikaciju vješta u procjenjivanju i odabiru komunikacijskih alata u odnosu na situaciju i/ili komunikacijske partnere, znači da ima dobro razvijene strategijske komunikacijske kompetencije.