Top

7.1 Temelji komunikacije putem razmjene slika

  /    /  7.1 Temelji komunikacije putem razmjene slika

Jedan od najpoznatijih sustava za potpomognutu komunikaciju je komunikacija putem razmjene slika ili, kako je u hrvatskom govornom području uvriježeno – PECS. Ovaj oblik komunikacije, prije svega, podučava pojedinca da koristi funkcionalne socijalne vještine u svrhu traženja željenog predmeta ili aktivnosti od druge osobe.

Iako je PECS prvotno razvijen za pojedince koji ne govore ili koji imaju ograničene i intelektualne sposobnosti (Charlop-Christy, Carpenter, Le, LeBlanc i Kellet, 2002), osobito je proširen u intervencijama s osobama sa PSA-om. Razlog tome leži u obilježjima ovog sustava komunikacije koji uspješno premošćuje zapreke socijalnom funkcioniranju pojedinaca sa PSA-om djelujući na motivaciju i na poticanje osnovnih komunikacijskih vještina (Ogletree, Oren i Fischer, 2007.; Bujas Petković i Frey Škrinjar, 2010). Govoreći o motivaciji za komunikaciju, upotreba PECS-a potiče se ishodom komunikacijske epizode – osoba daje komunikacijskom partneru sliku i zauzvrat trenutačno (u početnim fazama učenja) dobiva željeni predmet ili aktivnost, što djeluje poticajno za započinjanje nove komunikacijske epizode. Time se posredno povećava i motivacija za sudjelovanjem u interakcijama i iniciranjem komunikacije. Stoga je, osobito u početnim fazama učenja PECS-a, nužno odrediti tzv. pojačivače – odnosno djetetovu najdražu hranu (predmete) i omiljene aktivnosti koja će ga motivirati da inicira komunikaciju. Značajna teorijska potkrepa PECS-a leži u načelima i tehnikama biheviorizma i primijenjene analize ponašanja (Cooper, Heron i Heward, 2007). U skladu s tim načelima, PECS se temelji na ideji da su vještine verbalne i neverbalne komunikacije naučena ponašanja koja su kontrolirana okolinskim faktorima. 

PECS je prihvaćen i proširen među korisnicima, a dobro ga prihvaća i njihova okolina. Više je razloga od kojih je prvi da ne zahtijeva skupu tehnologiju, materijale i opremu. Također, ovim se načinom komunikacije zaobilaze komunikacijske osnove kojima osobe sa PSA-om u pravilu teško ovladavaju. Primjerice, korištenje PECS-a ne zahtijeva uspostavljanje kontakta očima. Dosljedna i nedinamična priroda slika omogućuje osobama sa PSA-om da se u komunikaciji više oslone na prepoznavanje nego na prizivanje informacija. Stoga se s podukom ne počinje učenjem imenovanja predmeta i aktivnosti predstavljenih slikama, već se ona zasniva na njihovu prepoznavanju (Heflin i Alaimo, 2007).

Veličina slova
Visoki kontrast