{"id":472,"date":"2020-09-16T07:49:06","date_gmt":"2020-09-16T07:49:06","guid":{"rendered":"http:\/\/usluge.ict-aac.hr\/udzbenik-pk\/\/?page_id=472"},"modified":"2021-02-17T11:30:20","modified_gmt":"2021-02-17T11:30:20","slug":"uvod","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/usluge.ict-aac.hr\/udzbenik-pk\/?page_id=472","title":{"rendered":"Predgovor"},"content":{"rendered":"\n

Jasmina Iv\u0161ac Pavli\u0161a<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

\u201e\u017divot je vi\u0161e od tra\u017eenja kola\u010da.\u201c
(Light, Parsons & Drager, 2002; str. 187)<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n

RIJE\u010c-DVIJE PRIJE PO\u010cETKA<\/h5>\n\n\n\n

Ud\u017ebenik Potpomognuta komunikacija kao metoda rane intervencije<\/strong> jedan je od ishoda projekta Izgradnja nacionalnih kapaciteta za primjenu potpomognute komunikacije kao metode rane intervencije za djecu s razvojnim odstupanjima\/te\u0161ko\u0107ama od 0. do 8. godine <\/em>koji se provodio od listopada 2016. do listopada 2018. godine na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, a u suradnji s Uredom UNICEF-a za Hrvatsku.<\/p>\n\n\n\n

Sve su brojnija djeca rane dobi koja ne mogu komunicirati na uobi\u010dajen na\u010din i\/ili nedovoljno razumiju jezik, zbog \u010dega se njihove obitelji istodobno suo\u010davaju s \u010dinjenicom da se razvoj\u00a0 djeteta ne odvija o\u010dekivano, ali i s izazovima komunikacije u razli\u010ditim okru\u017eenjima, s razli\u010ditim komunikacijskim partnerima i za razli\u010dite svrhe. Djeca rane dobi koja ne mogu ostvariti svoje komunikacijske potrebe pomo\u0107u govora i\/ili nedovoljno razumiju jezik imaju slo\u017eene komunikacijske potrebe,<\/strong> zbog \u010dega je izrazito va\u017eno razumjeti koncept rane intervencije, intervencijske mogu\u0107nosti te cijeloj obitelji osigurati pravovremenu i primjerenu stru\u010dnu podr\u0161ku. Usluge koje se nude za djecu rane dobi i nadalje se \u010desto temelje na zastarjelom, medicinskom modelu i\/ili su na tr\u017ei\u0161tu dostupni oblici podr\u0161ke koji nisu zahtjevni za provedbu, te su roditelji suo\u010deni s \u010ditavim spektrom ponude intervencija (Boha\u010dek, Iv\u0161ac Pavli\u0161a i Ljube\u0161i\u0107, 2018). Potpomognuta komunikacija kao intervencija koja podrazumijeva ja\u010danje komunikacije alternativnim sredstvima ili poja\u010davanjem postoje\u0107ih<\/strong> danas se rapidno razvija.<\/p>\n\n\n\n

Prema analizi metodolo\u0161ki kvalitetnih istra\u017eivanja metode potpomognute komunikacije pripadaju ili znanstveno utemeljenim oblicima podr\u0161ke ili intervencijama u prodoru (National Standards Report, 2015). Prema aktualnom pregledu znanstveno utemeljenih intervencija potpomognuta komunikacija nalazi se me\u0111u znanstveno utemeljenim oblicima podr\u0161ke (Steinbrener i sur., 2020). Potpomognuta komunikacija kao pristup koji se u svijetu razvija u trajanju jednog prosje\u010dnog \u017eivotnog vijeka u nas se koristi u fragmentima, kod samo odre\u0111enih populacija (npr. djeca s motori\u010dkim te\u0161ko\u0107ama) ili se \u010desto razumije na specifi\u010dan na\u010din koji ograni\u010dava njezinu u\u010dinkovitost. Potpomognuta komunikacija od obitelji korisnika zahtijeva njezino razumijevanje i kontinuiranu upotrebu u svakodnevnim situacijama jer slijedi koncepte usvajanja komunikacije i jezika u zna\u010denjskom i prirodnom kontekstu. U zadnje vrijeme te su mogu\u0107nosti zna\u010dajno porasle zbog tehnolo\u0161kog napretka visokospecijaliziranih, ali i osnovnih komunikacijskih tehnologija. Me\u0111utim, zbog nepostoje\u0107eg sustava financiranja asistivne tehnologije, koja je namijenjena poticanju komunikacije, nedostatka u\u010dinkovitog modela pru\u017eanja usluga potpomognute komunikacije u sustavima rane intervencije i nedostatka podr\u0161ke stru\u010dnjacima koji pru\u017eaju usluge rane intervencije, djeci kojoj su te usluge potrebne, one su \u010desto nedostupne ili ograni\u010dene (Binger i sur., 2012).\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Usto, i dalje postoje uvjerenja da \u0107e upotreba grafi\u010dkih simbola, manualnih znakova ili asistivne tehnologije usporiti razvoj govora, no isti stav je odba\u010den u znanstvenoj zajednici (Romski i Sevcik, 2005). Korisnikom potpomognute komunikacije, odnosno djetetom sa slo\u017eenim komunikacijskim potrebama, smatra se svako dijete koje se tijekom \u017eivota susretne s komunikacijskim te\u0161ko\u0107ama ili nemogu\u0107no\u0161\u0107u komunikacije na uobi\u010dajen na\u010din. U Hrvatskoj ne postoje istra\u017eivanja o broju djece kojima je potreban neki oblik potpomognute komunikacije. Prema izvje\u0161\u0107u Office of the Communication Champion (OCC) <\/a>(2011), od ukupnog broja djece kojoj je potreban neki oblik potpomognute komunikacije, 10 % ih treba visokotehnolo\u0161ke ure\u0111aje za potpomognutu komunikaciju. Prema postocima djece koja trebaju neki oblik potpomognute komunikacije, okvirno se procjenjuje da u Hrvatskoj ima 4346 takve djece (Preporuke za unapre\u0111enje usluga i pristupa potpomognutoj komunikaciji i asistivnoj tehnologiji za najmla\u0111u djecu, 2019).<\/p>\n\n\n\n

\u010cekanje da se govor razvije prirodnim putem ili usmjeravanje intervencijskih ciljeva isklju\u010divo na razvoj govora i pravilnog izgovora u ve\u0107ini slu\u010dajeva ne rezultira pobolj\u0161anjem u podru\u010dju komunikacijskih i jezi\u010dno-govornih sposobnosti. Stoga je veoma va\u017eno djetetu rane dobi, koje odstupa u razvoju komunikacije i jezika, pru\u017eiti jedan ili vi\u0161e odgovaraju\u0107ih modaliteta potpomognute komunikacije kako bi imala prilike ostvarivati svoje potrebe i \u017eelje. Iako je tema potpomognute komunikacije posljednjih godina aktualna u Hrvatskoj, a asistivna tehnologija sve dostupnija, spomenuti trend \u010desto ne prate primjerena teorijska i prakti\u010dna znanja o potpomognutoj komunikaciji. <\/p>\n\n\n\n

Ovaj ud\u017ebenik obuhva\u0107a klju\u010dne informacije koje \u0107e omogu\u0107iti (budu\u0107im) stru\u010dnjacima da bolje razumiju i implementiraju opisane oblike potpomognute komunikacije u svakodnevni rad s djecom rane dobi i njihovim obiteljima. Ud\u017ebenik je prvenstveno namijenjen studentima diplomskog studija logopedije i edukacijske rehabilitacije kao i stru\u010dnjacima \u010diji je rad usmjeren na pru\u017eanje podr\u0161ke za djecu rane dobi koja imaju slo\u017eene komunikacijske potrebe i njihove obitelji (logopedima, edukacijskim rehabilitatorima, psiholozima, radnim terapeutima i ostalim stru\u010dnjacima koji su u kontaktu s djecom rane dobi).<\/p>\n\n\n\n

U visoko\u0161kolskom obrazovanju unatrag nekoliko godina postoje predmeti usmjereni na temu potpomognute komunikacije i asistivne tehnologije (ovdje mo\u017eete vidjeti poveznice na studij logopedije<\/a>, rehabilitacije<\/a> i poslijediplomski specijalisti\u010dki studij<\/a>), no spomenute sadr\u017eaje ne prati literatura na hrvatskome jeziku. Ud\u017ebenik naziva Potpomognuta komunikacija kao metoda rane intervencije<\/strong> obuhva\u0107a kriti\u010dki odabrane tekstove koji \u0107e poslu\u017eiti kao temelj za usvajanje osnovnih kompetencija iz podru\u010dja potpomognute komunikacije. Nadalje, cilj je ud\u017ebenika produbiti razumijevanje potpomognute komunikacije kao intervencijske metode u djece rane dobi te potaknuti razli\u010dite stru\u010dnjake na promi\u0161ljanje o potrebama korisnika i primjeni novih ideja i rje\u0161enja. Sadr\u017eaj ud\u017ebenika ujedno mo\u017ee: 1) doprinijeti pove\u0107anju prepoznatljivosti potpomognute komunikacije, kako u stru\u010dnim krugovima, tako i u svijesti op\u0107e javnosti i obitelji osoba s te\u0161ko\u0107ama u razvoju; 2) poslu\u017eiti kao putokaz donositeljima odluka i predstavnicima vlasti na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini za stvaranje dru\u0161tvenih okvira koji \u0107e osigurati uvjete za ostvarivanje temeljnog ljudskog prava \u2013 prava na komunikaciju<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

\"Potpis<\/figure><\/div>\n\n\n\n
\n\n\n\n

Literatura<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Boha\u010dek, A. M., Iv\u0161ac Pavli\u0161a, J., i Ljube\u0161i\u0107, M. (2018). Routine based intervention in the context of group sessions with families.\u00a0Logopedija<\/em>,\u00a08 <\/em>(1), 6\u201312.<\/p>\n\n\n\n

Binger, C., Ball, L., Dietz, A., Kent-Walsh, J., Lasker, J., Lund, S., McKelvey, M. i Quach, W. (2012). Personnel roles in the AAC assessment process.\u00a0Augmentative and Alternative Communication<\/em>,\u00a028 <\/em>(4), 278\u2013288.<\/p>\n\n\n\n

Light, J.C., Parsons, A.R., & Drager, K.D.R. (2002). \u201cThere\u2019s more to life than cookies\u201d: Developing interactions for social closeness with beginning communicators who require augmentative and alternative communication. U: J. Reichle, D. Beukelman, & J. Light (Eds.) Exemplary practices for beginning communicators: Implications for AAC (str. 187-218). Baltimore, MD: Brookes.<\/p>\n\n\n\n

National Autism Center (2015). National standards reports. National Standards Project \u2013 findings and coclusions: Addressing the needs for evidence-based practice guidelines for autism spectrum disorders. <\/em>Randolph, MA: Author.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Romski, M. i Sevcik, R. A. (2005). Augmentative communication and early intervention: Myths and realities.\u00a0Infants & Young Children<\/em>,\u00a018 <\/em>(3), 174\u2013185.<\/p>\n\n\n\n

Steinbrenner, J. R., Hume, R. Odom, S. L., Morin, K. L., Nowell, S. W. , Tomaszewski, B., Szendray, S., McIntyre, N. S., Y\u00fccesoy-\u00d6zkan, S. & Savage, M. N. (2020). Evidence-based practice for children, youth, and young adults with Autism. The University of North Carolina at Chapel Hill, Frank Porter Graham Child Development Institute. National Clearings house on Autism Evidence and Practice Review Team.<\/p>\n\n\n\n

\n
DALJE<\/a><\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jasmina Iv\u0161ac Pavli\u0161a \u201e\u017divot je vi\u0161e od tra\u017eenja kola\u010da.\u201c(Light, Parsons & Drager, 2002; str. 187) RIJE\u010c-DVIJE PRIJE PO\u010cETKA Ud\u017ebenik Potpomognuta komunikacija kao metoda rane intervencije jedan je od ishoda projekta Izgradnja nacionalnih kapaciteta za primjenu potpomognute komunikacije kao metode rane […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"tags":[],"class_list":["post-472","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/usluge.ict-aac.hr\/udzbenik-pk\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/472","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/usluge.ict-aac.hr\/udzbenik-pk\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/usluge.ict-aac.hr\/udzbenik-pk\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/usluge.ict-aac.hr\/udzbenik-pk\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/usluge.ict-aac.hr\/udzbenik-pk\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=472"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/usluge.ict-aac.hr\/udzbenik-pk\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/472\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1650,"href":"https:\/\/usluge.ict-aac.hr\/udzbenik-pk\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/472\/revisions\/1650"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/usluge.ict-aac.hr\/udzbenik-pk\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=472"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/usluge.ict-aac.hr\/udzbenik-pk\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=472"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}