Intervencija koja uklju\u010duje socijalne pri\u010de je u okviru istra\u017eivanja znanstvene utemeljenosti promatrana kao zasebna intervencija isto kao i Komunikacija putem razmjene slika (PECS), videomodeliranje ili uporaba razli\u010ditih ure\u0111aja. Socijalne pri\u010de se kod djece rani dobi u pravilu predstavljaju multimodalno, uz vizualnu podr\u0161ku ili u okviru pojedine aplikacije uparene sa zvu\u010dnim zapisom te su direktno povezane s razumijevanjem razli\u010ditih socijalnih situacija i razinom jezi\u010dnog razumijevanja. Upravo iz navedenih razloga autori se odlu\u010duju socijalne pri\u010de uvrstiti kao zasebno poglavlje unutar ud\u017ebenika.<\/p>\n\n\n\n
Socijalne pri\u010de pripadaju skupini bihevioralnih intervencija te koriste kombinaciju vizualne i verbalne podr\u0161ke (O’Hara, 2010). To su pa\u017eljivo napisane individualizirane pri\u010de za usvajanje odre\u0111enog socijalnog pravila (Gray i Garand, 2003). One opisuju konkretnu situaciju<\/strong> i tuma\u010de dru\u0161tvene signale, perspektivu drugih te predla\u017eu primjeren odgovor na pona\u0161anje u odre\u0111enoj situaciji (Reynhout i Carter, 2007). Pru\u017eaju informaciju o tome \u0161to ljudi u odre\u0111enoj situaciji rade, misle ili osje\u0107aju te isti\u010du odre\u0111enu vje\u0161tinu koju osoba treba pobolj\u0161ati. Cilj socijalnih pri\u010da jest podijeliti to\u010dne socijalne informacije koje bi trebale dovesti do primjerenog odgovora osobe s te\u0161ko\u0107ama u razvoju (Gray i Garand, 1993).<\/p>\n\n\n\n One mogu slu\u017eiti osobama s te\u0161ko\u0107ama u razvoju u razvijanju znanja o zahtjevnim socijalnim situacijama<\/strong> (primjerice \u010dekanje u redu), kao i u u\u010denju novih vje\u0161tina (primjerice vje\u0161tina pranja ruku). Mogu biti pisane tako da zahvate problem\/potrebe pojedinca (primjerice grizenje drugih osoba) ili potrebe cijele jedne skupine (primjerice primjereno pona\u0161anje tijekom ru\u010dka). Socijalne pri\u010de \u010desto se kreiraju kako bi se smanjila agresivna i ostala nepo\u017eeljna pona\u0161anja pojedinca<\/strong> (Kuoch i Mirenda, 2003). Tako\u0111er, putem socijalnih pri\u010da mogu se poticati po\u017eeljna pona\u0161anja pojedinca (Delano i Snell, 2006), svladavati razli\u010dite funkcionalne vje\u0161tine (Hagiwara i Myles, 1999) te u\u010diti o mogu\u0107nosti izbora (Barry i Burlew, 2004).<\/p>\n\n\n\n