Top

3.3 Multimodalnost kao obilježje potpomognute komunikacije

  /    /  3.3 Multimodalnost kao obilježje potpomognute komunikacije

Jedno od ključnih obilježja potpomognute komunikacije je uključivanje svih modaliteta koji podržavaju i potiču komunikaciju u cjelini (Van der Meer i sur., 2012). Multimodalna komunikacija može uključivati govor, fonološki pojednostavljene riječi, facijalnu ekspresiju, praćenje pogledom, manualne znakove, položaje i pokrete tijela, približavanje ili odmicanje od komunikacijskog partnera, tekstualne poruke kao i korištenje svih dostupnih sredstava potpomognute komunikacije (Sevcik i Romski, 2005). Modaliteti se mogu mijenjati ovisno o potrebama korisnika. Pregledom literature utvrđeno je da korisnici potpomognute komunikacije najčešće koriste visokotehnološka komunikacijska pomagala, grafičke simbole te manualne znakove (Van der Meer i sur. 2012). Isti autori temeljem pregleda istraživanja zaključuju da se poticanje djece rane dobi, kombinirajući tri navedena modaliteta, pokazalo učinkovitim. Sigafoos i suradnici (2009) navode da je važno prepoznati koji modalitet korisnik potpomognute komunikacije dosljedno odabire ili preferira, što se može zaključiti temeljem opažanja epizoda svakodnevne komunikacije. Iako je važno prepoznati preferirani modalitet kako bi ga se dodatno poticalo, to ne znači da od drugih modaliteta treba odustajati jer Multimodalnost omogućava prenošenje poruka različitim komunikacijskim partnerima u različitim situacijama. Izbor modaliteta ovisi o individualnim obilježjima osobe, što podrazumijeva komunikacijske vještine, kognitivnu razinu, motoričke sposobnosti te vanjske čimbenike kao što su obiteljski stavovi, znanje stručnjaka koji su uključeni u intervenciju te dostupnost stručne podrške i novčanih sredstava (Pinto i Gardner, 2014). Williams, Krezman i McNaughton (2008) naglašavaju da se potpomognuta komunikacija ne svodi na pokušaj da potaknemo razvoj govora, već je riječ o zbiru tehnika i strategija koje podržavaju sudjelovanje djeteta u brojnim svakodnevnim aktivnostima i socijalnim okruženjima. 


Primjer 1.

Tijekom šestomjesečnog razdoblja podrške nastojalo se utvrditi može li multimodalni pristup (kombinacija manualnih znakova, grafičkih znakova i visokotehnološkog uređaja; Slika 5) rezultirati napretkom u komunikaciji, jeziku te vještinama rane pismenosti kod petogodišnje djevojčice s Wolf-Hirschornovim sindromom (WHS). WHS sindrom prate netipična kraniofacijalna obilježja, dječja govorna apraksija i različiti stupnjevi intelektualnih teškoća.

Na početku intervencije razumljivost govora bila je značajno narušena te se djevojčica služila s nekoliko manualnih znakova koji nisu bili poznati njezinoj okolini, već samo stručnjacima. Intervencija se sastojala od uvođenja manualnih znakova, ali i kombinacije visokotehnoloških rješenja i vizualne podrške. Rezultati su pokazali da je napredak postignut u svim navedenim područjima (Rožić i sur., 2015). Kod djevojčice je primijećeno povećanje broja komunikacijskih funkcija i komunikacijskih sredstava, kao i napredak u jezičnoj proizvodnji (povezivanje riječi u dvočlane iskaze), receptivnom i ekspresivnom rječniku te predvještinama čitanja i pisanja (izdvajanje prvog glasa u riječima te imenovanje 14 slova).

Iz navedenog se može zaključiti da uvođenje potpomognute komunikacije može poticajno djelovati na razvoj komunikacije, jezika i vještina rane pismenosti. Daljnje korištenje potpomognute komunikacije osiguralo bi razvoj komunikacije, jezika i pismenosti te aktivno sudjelovanje djevojčice u svim aspektima društvenog života. 

Primjer multimodalne intervencije kod djeteta s Wolf-Hirschornovim sindromom (Rožić i sur., 2015.)
Slika 5. Primjer multimodalne intervencije kod djeteta s Wolf-Hirschornovim sindromom (Rožić i sur., 2015)

U istraživanjima usmjerenima na određivanje obilježja potpomognute komunikacije često se citira tvrdnja “korisnicima potpomognute komunikacije jedan nikada nije dovoljan”, čime se skreće pozornost na značaj multimodalnosti u području potpomognute komunikacije. Naime, osobama sa složenim komunikacijskim potrebama valja osigurati više od jednog sredstva komunikacije, više od jednog komunikacijskog partnera, više od jedne komunikacijske strategije te više od jednog komunikacijskog okruženja (Williams i sur., 2008; Bohaček, Ivšac Pavliša, Car, Milković i Popčević, 2017).  

Veličina slova
Visoki kontrast