Manualni znakovi preuzeti su iz nacionalnih znakovnih jezika te nerijetko prilagođeni vrsti teškoće/poremećaja, djetetovim mogućnostima i preferencijama, mogućnosti obitelji, podršci okoline i sl. Važno je naglasiti razliku između manualnih znakova i gesta, koje se u praksi često pogrešno poistovjećuju. Naime, manualni znakovi su lingvističke jedinice (svaki znak ima svoje značenje, može se rastaviti na manje jedinice), za razliku od gesta koje pripadaju neverbalnoj komunikaciji i mogu se različito protumačiti u različitim situacijama. Geste su spontane, neartikulirane i promjenjive, dok je znak preuzet iz znakovnog jezika dio jezičnog sustava i može se raščlaniti na manje lingvističke jedinice – fonološke parametre (oblik šake, pokret, mjesto artikulacije, orijentacija dlana/ruke, nemanualne oznake). Nadalje, manualni znakovi nisu znakovni jezik, što se također često pogrešno spominje u praksi. Za razliku od nacionalnog znakovnog jezika, koji je potpuni prirodan jezični sustav zajednice gluhih, manualni znakovi su izolirani pojmovi, bez složene morfologije i sintakse, dakle bez gramatike.
Manualni znakovi u potpomognutoj komunikaciji nerijetko se pojednostavljuju kod određenih vrsta teškoća i određenih korisnika, a pojednostavljivanje znači promjenu jednog ili više fonoloških parametara. Primjerice, umjesto složenog znaka PTICA (složenica koja se sastoji od dva znaka KLJUN+KRILA), koristi se samo jedan znak – ili KLJUN ili KRILA, odnosno LETJETI (Slika 1), što zapravo znači ptica. Premda je neke znakove (naročito složene) potrebno pojednostaviti zbog, kao što je već rečeno, motoričkih ili intelektualnih ograničenja djeteta/osobe koja ih koristi, u proizvodnji jednostavnih znakova često dolazi do fonoloških promjena (karakterističnih za usvajanje znakovnog jezika), a usporedivih s tipičnim pogreškama u razvoju govora (Chen Pichler, 2012). To su, primjerice, proksimalizacija (znakovanje iz zglobova bližih torzu; Slika 1), supstitucija (zamjena oblika šake; Slike 2, 3 i 4) ili simplifikacija (dio pokreta se izostavlja; Slika 5).
Znak LETJETI proizvodi se dvjema rukama, istog oblika šake i pokreta. Na Slici 1 vidi se znak LETJETI proizveden samo jednom rukom. Premda bi se iz prikazanog dalo zaključiti da se radi o konvencionalnoj gesti pa-pa, to nije slučaj jer je djetetova dominantna ruka „zauzeta“ držanjem banane, dok nedominantna ruka proizvodi znak. U ovom primjeru javlja se proksimalizacija, odnosno izvođenje pokreta iz ramenog zgloba umjesto samo iz ručnog.
Fonološka pogreška supstitucije usporediva je supstituciji glasova u govorenome jeziku. U proizvodnji znakova najčešće dolazi do supstitucije oblika šake jer se oblik šake usvaja kasnije, za razliku od mjesta artikulacije znaka ili vrste pokreta, koji se usvajaju ranije. Znak KUPATI-SE proizvodi se oblikom šake [S; stisnuta šaka], no na Slici 2 vidi se oblik šake [5; rašireni dlan]. Znak PITI (Slika 3) proizvodi se oblikom šake [1; palac], a zamijenjen je oblikom šake [I, kažiprst]. Isti oblik šake pojavljuje se i kod znaka SPAVATI (Slika 4), umjesto oblika šake [B; ravni dlan]. Ovakve pogreške odnosno supstitucije u znakovanju pod utjecajem su motoričkog razvoja djeteta (Chen Pichler, 2012).
Kod složenijih znakova, kod kojih postoji kombinacija pokreta i promjene oblika šake, često dolazi do pojednostavljenja pokreta, odnosno izostavljanja jednog njegova dijela. Primjerice, znak PAS (Slika 5) proizvodi se objema rukama, pokretom prema dolje, pri čemu se oblik šake mijenja iz otvorene [5; rašireni dlan] u zatvorenu šaku [S; stisnuta šaka]. Na Slici 5 ta je promjena izostavljena te je ostao početni oblik šake [5; rašireni dlan].