Komunikacijske knjige jedan su od najraširenijih niskotehnoloških oblika potpomognute komunikacije. One se sastoje od više ploča/stranica sa simbolima koje se mogu organizirati i strukturirati na različite načine. Među njima posebno se ističe organizacija rječnika (odnosno simbola) prema pragmatičkim principima. Najpoznatiji primjer takvog načina organizacije rječnika unutar komunikacijskih knjiga osmislila je australska logopetkinja Gayle Porter pod nazivom Pragmatička organizacija dinamičkih zaslona (engl. Pragmatic Organisation Dynamic Display) ili skraćeno PODD. Iako je PODD primarno razvijen za djecu s motoričkim teškoćama, danas ga koriste širom svijeta djeca sa složenim komunikacijskim potrebama uslijed različitih vrsta teškoća, pa tako i djeca s poremećajem iz spektra autizma (Porter i Cafiero, 2009). Riječ je o komunikacijskom sustavu koji se u Hrvatskoj koristi rjeđe od nekih drugih sustava, primjerice sustava komunikacije putem razmjene slike (više u sljedećem poglavlju), no zbog sve veće svjesnosti o njegovim dobrobitima, postupno sve više prodire u hrvatsku kliničku praksu.